Pet godina muke za deset minuta zadovoljstva

Svi koji naporno rade znaju da moraju napuniti baterije. Uvijek sam u potrazi za novim načinima opuštanja, prikupljanja i obnavljanja snage i motiva za posao. Cijeli život skijam, ali napokon sam pronašao oblik zimskog odmora. Volim prirodu i planine, ali na skijanju mi se ne sviđa masovnost, hrpe ljudi, parkiranje s tisuću drugih autiju, čekanje na vučnicu... To sve nema smisla. Volim planinariti i ljeti i zimi, ali bez ljudi. Obožavam osamu, samoću s planinama. Brda imaju metafizičku snagu. Stoje nepromijenjeno već milijunima godina.

Zimus mi je bio gušt penjati se sa skijaškom opremom na leđima, a potom se spustiti na skijama u punoj brzini. Upravo to sam radio pred koji dan puneći baterije. Kada se spuštaš, vidiš tragove gdje si se penjao, gdje su bile tvoje muke... Toga nema ljeti. Možeš se spuštati i nekom drugom stazom i doživjeti djevičansku čistoću. To ima veliko simboličko značenje. Tri sata penješ se na 1000 m s ruksakom i opremom na leđima. Oznojiš se, ideš sam, korak po korak. To je test, ispit i metafora života. Simbolički ponavljaš put koji prolaziš na poslu. Muku koju moraš proći do ideje do finalnog proizvoda. Dođeš na vrh i osjetiš uspjeh. Presvučeš se i spustiš se u hipu. Tri sata muke za 10 minuta zadovoljstva i nevjerojatnog uzbuđenja.

Tri tjedna bio sam na odmoru, a najbolje sam napunio baterije na skijanju. Za razliku od mojih prijatelja nisam koristio vučnicu, već sam se tri sata uspinjao da bih imao samo jednu priliku spustiti se u hipu niz padinu. Isto mi je i na poslu - godine rada za trenutak slave.

Isto je i s kreiranjem novog modela auta. U pravilu i pet godina bdiješ na projektu prije nego što ga kompanija glamurozno predstavi. Spust niz obronke brže traje, ali vjerno oslikava koliko je naporno uspeti se, koliko vremena treba da dođeš do samog vrhunca i koliko opet treptaja svjetlosti treba da se vratiš tamo odakle si krenuo. Nevjerojtno. Nemojte misliti da me obuzela patetika i pjesnička sloboda. Ova usporedba toliko je stvarna da stvarnija ne može biti. Toliko je potrebno truda, rada i vremena za samo nekoliko trenutaka slave. Penjati se tri sata i spustiti se za deset minuta, isto je kao i raditi godinama i u jedan dan predstaviti projekt javnosti.

Vrhunac traje samo 24 sata i uključuje pompu, slavu, kritike, negativne reakcije... Bio sam na skijanju s prijateljima iz Frankfurta i nisam kupio kartu za vučnicu kao oni, nego sam se svaki dan penjao i našao bih se s njima na vrhu. Izgledao sam im malo čudno, no to je moj izbor. Naprosto valja se dobro pomučiti da bi se uživalo. Tek kad pustite krv, znoj i suze (Winston Churchill), znate cijeniti napor i život koji toliko radosti i mogućnosti pruža. Valja sve ovo imati na umu, jer ništa ne pada s neba, jer se jedino radom dolazi do rezultata, pozicija u tvrtki, društvu... Puste su tlapnje da su talenat i ukazana prilika dovoljni. Valja zasukati rukave, pošteno se umoriti i rezultati će stići. Oni su kao pravda - spori, ali dostižni.

Ove ću godine napuniti četrdesetu i počinjem osjećati godine. Sve manje mogu piti alkohol, sve više mi treba vremena da se oporavim. Zato se moram baviti sportom i planinarenjem. Bez veze mi je teretana, pa ujutro joggiram.

Uživaš u tome. Ako ideš na skijalište vučnicom, možeš se spustiti sto puta, a da ne pomisliš kako sve to ne bi mogao bez pomoći tehnike. Kad sam planinariš i kad se pošteno oznojiš, tek onda znaš cijeniti taj jedan jedini spust koji možeš izvesti u jednom danu. Uspon, rad i znoj su ti koji ti daju euforiju pri spuštanju. U svakom poslu radiš dok ne uspiješ, ali u mom poslu nema kraja. Nikada ne vidiš jedan projekt koji je završen, nego stalno dolaze novi i nikada nema kraja. Svaki dan je isto. Veliki je teret odgovornosti i toga moraš biti svjestan. Moraš naći nešto što ti daje snagu. Ja vidim analogiju između svog posla i planinarenja.

foto: Auto start

Ove ću godine napuniti četrdesetu i počinjem osjećati godine. Sve manje mogu piti alkohol, sve više mi treba vremena da se oporavim. Zato se moram baviti sportom. Bez veze mi je teretana, pa ujutro joggiram. U Munchenu imam stan odmah pored parka. Ustanem u sedam i otrčim pola sata; jedan krug, četiri - pet kilometara. S dobrim osjećajem fizičkog umora vratim se u stan, doručkujem i u devet sam na poslu. Napunjenih baterija prionem poslu, a navečer opet trčanje oko kvarta. To je dobro, jer dođem doma pod stresom i pun adrenalina. Neki ljudi gledaju TV, nađu se s dečkima, provode vrijeme sa ženom ili djecom... Svatko si vraća energiju na svoj način. Iako sam za Božić i Novu godinu bio slobodan tri tjedna, nisam se pošteno odmorio. Prvi tjedan mi je bio loš, nikako se nisam mogao osloboditi crtače daske. Drugi tjedan bio je relaksirajući, no već treći počeo sam razmišljati intenzivno o zadacima koji me čekaju u BMW-u.

Kada si na vrhu, svaki projekt tvrtke je tvoj osobni projekt i svaka kritika te može jako pogoditi. Ako odluke doživljavaš previše osobno to će te uništiti, dobit' ćeš “burn out”.

Kraj siječnja započeo je punim tempom. Jedva sam dočekao da zasučemo rukave. Onako puni volje i napunjeni energijom započeli smo još jedan ciklus koji naprosto mora rezultirati novim dosezima. U BMW-e su me doveli ponajprije zbog mog iskustva s malim autima i prednjim pogonom i to će nam i u ovoj godini biti primarni zadatak, ali bit' će tu projekata i za guštanje. Upravo me odmaku od posla naučio moj šef Adrian van Hooydonk. Stalno mi odzvanja njegov savjet kako je svaki radni dan u BMW-u užitak, ali moraš naći način kako se ispuhati. Adrian me na to upozorio kada sam preuzimao funkciju. Rekao je da će biti jako naporno i da mi niti jedan dan neće izgledati kao do tada.

Njegov je život još naporniji, ali morao je naučiti kako se čuvati da ga to ne dotakne. Moraš imati distancu od posla, ne smiješ s previše identificirati s njime, treba ti odmak. Ako previše osobno doživljavaš posao, svaka odluka protiv nekog projekta ćete previše pogoditi. Kada si na vrhu, svaki projekt tvrtke je tvoj osobni projekt i svaka kritika te može jako pogoditi. Ako odluke doživljavaš previše osobno to će te uništiti, dobit ćeš “burn out”. Moraš relativizirati stvari, ali teško je naći pravu mjeru. Ima dana kada kažeš; jebiga! Ima dana kada misliš da ćeš pasti u emocionalnu nesvjest. Intelektualno i emocionalno ne možeš procesuirati sve informacije. Imaš i ljude ispod sebe koji imaju svoje probleme i ima dana kada si pun do vrha. Posebno je to osjetljivo kada se baviš dizajnom, jer on je emocionalna odluka.

Iza svakog uspješnog projekta stoji ogroman napor kojeg pokreće ponajprije motiv, bez njega nema dobrog auta, a ni zadovoljnih dizajnera, inženjera, managera, kupaca.