Prijava
Kada zaslon zakaže, vozači se ne suočavaju samo s gubitkom radija, suočavaju se s paralizom ključnih funkcija automobila i računom za popravak koji može doseći i deset posto vrijednosti samog vozila
Dodirni zasloni postali su središnji živčani sustav modernih automobila. Nekada rezervirani za luksuzne modele, danas dominiraju unutrašnjošću gotovo svakog novog vozila, kontrolirajući sve, od navigacije i glazbe do klimatizacije i ključnih sigurnosnih postavki. No, ova tehnološka revolucija sa sobom je donijela i skriveni trošak koji izlazi na vidjelo tek kada nešto pođe po zlu. Kada zaslon zakaže, vozači se ne suočavaju samo s gubitkom radija, suočavaju se s paralizom ključnih funkcija automobila i računom za popravak koji može doseći i deset posto vrijednosti samog vozila.
Više od zaslona: Digitalno srce automobila
Problem s kvarom infotainment sustava nije samo u tome što ne možete promijeniti radio stanicu. U modernim vozilima, zaslon je integrirani kontrolni centar. Preko njega se često podešava rad klima uređaja, upravlja naprednim sustavima za pomoć vozaču (ADAS), mijenjaju postavke motora i ovjesa te pristupa vitalnim informacijama. Neki proizvođači su otišli i dalje pa se pomoću zaslona kontroliraju svjetla ili čak otvaranje suvozačevog pretinca, a modeli Tesle na svojem središnjem zaslonu čak imaju i "instrumente", odnosno pokazivač brzine. Dakle, potpuni prestanak rada zaslona može vozača ostaviti bez prikaza kamere za vožnju unatrag, bez mogućnosti podešavanja temperature u kabini ili čak, u nekim ekstremnim slučajevima, bez prikaza brzinomjera, a jasno je da su to funkcije bez kojih auto ne može. Ono što je zamišljeno kao praktično sučelje postaje tako kritična točka kvara koja može ozbiljno narušiti funkcionalnost i sigurnost vozila.
Cijena popravka izaziva nevjericu
Ako vam se dogodi kvar na zaslonu izvan jamstvenog roka, pripremite se na šok. Cijene zamjene kompletnog modula u ovlaštenim servisima kreću se u rasponu od oko 1000 do 4000 eura, a kod premium marki i skupljih modela ti iznosi mogu biti i viši.
Problem je u tome što servisi gotovo nikada ne popravljaju pojedinačne komponente. Bilo da je problem u nekom čipu ili mnogo banalniji, recimo u napuklom staklu ili odljepljivanju digitizera, što se manifestira kao mjehurići ili "duhovi" na dodir, praksa je zamjena cijele, skupocjene elektroničke jedinice. Specijalizirane radionice nude popravak uređaja za djelić cijene, no takve su usluge rijetkost, a proizvođači automobila čine sve da ih dodatno otežaju.
Softverska brava koja vas tjera na kupnju novog dijela
Najveća prepreka povoljnijem popravku je praksa koju proizvođači nazivaju "uparivanje dijelova" (parts pairing) ili "zaštita komponenti" (component protection). Riječ je o softverskoj bravi koja serijski broj infotainment jedinice veže uz broj šasije vozila (VIN). Ako pokušate ugraditi potpuno ispravan, rabljeni zaslon iz drugog, recimo, karamboliranog automobila, sustav će ga prepoznati kao neovlašteni dio i blokirati njegove ključne funkcije ili ga u potpunosti onemogućiti. Za aktivaciju je potrebno spajanje na tvorničke servere, što mogu učiniti samo ovlašteni servisi, koji će to često odbiti za rabljeni dio.
Proizvođači tvrde da to rade radi sprječavanja krađe dijelova i osiguravanja kibernetičke sigurnosti vozila. Argument kibernetičke sigurnosti nije zanemariv, s obzirom na to da bi netko sa zlonamjernim softverom na zamjenskom dijelu teoretski mogao preuzeti kontrolu nad vozilom. Međutim, kritičari tvrde da je stvarni razlog puno prizemniji: stvaranje monopola nad tržištem rezervnih dijelova. Uklanjanjem konkurencije u vidu neovisnih servisa i tržišta rabljenih dijelova, proizvođači prisiljavaju vlasnike da kupuju isključivo njihove nove i iznimno skupe komponente.
Jesu li zasloni zaista toliko vrijedni ili uvelike precijenjeni?
Postavlja se pitanje zašto su ti uređaji uopće toliko skupi. Jedan od argumenata je da to nisu obični tableti. Automobilski zasloni moraju zadovoljiti stroge standarde izdržljivosti. Moraju besprijekorno raditi na temperaturama od -40 do +90 Celzijevih stupnjeva, podnositi godine vibracija i izloženosti UV zračenju bez degradacije. Sadrže snažne procesore i specijalizirane čipove kako bi osigurali brz odaziv i fluidan rad. No, s druge strane, proizvođači su sami stvorili potražnju za zaslonima. Za njih je jeftinije ugraditi jedan veliki zaslon nego desetke fizičkih prekidača, žica i sklopova. Time smanjuju troškove proizvodnje, ali taj trošak prebacuju na potrošača u fazi održavanja i popravka.
No teško se oteti dojmu da, unatoč njihovoj kompleksnosti i izdržljivosti, zasloni realno vrijede samo djelić cijene koju proizvođači naplaćuju za njih. U prilog toj tvrdnji govori i činjenica da je omjer cijene svih dijelova automobila i cijene čitavog novog vozila danas drastično porastao, ponekad prelazeći 400 posto, što znači da je automobil "u originalnim rezervnim dijelovima" četiri puta skuplji od već sastavljenog.
Svjetlo na kraju tunela: Pravo na popravak
Rastuće nezadovoljstvo potrošača i neovisnih servisera posljednjih je godina snažno poguralo globalni pokret "Pravo na popravak" (Right to Repair), a taj trend sve se jasnije odražava i na automobilsku industriju. U Sjedinjenim Američkim Državama već su doneseni prvi zakoni koji proizvođače obvezuju da neovisnim radionicama omoguće pristup dijagnostičkim alatima, servisnim informacijama i softverskim kodovima potrebnima za ugradnju i aktivaciju rezervnih dijelova. Sličan smjer slijedi i Europska unija kroz niz novih regulativa o održivosti, kružnoj ekonomiji i produženju životnog vijeka proizvoda.
U Europi je posebna pažnja usmjerena na to da se proizvođače prisili na konstrukcijska rješenja koja omogućuju lakše rastavljanje i popravak, umjesto zamjene cijelih skupih modula. Neovisni serviseri godinama upozoravaju da moderni automobili sve više postaju zatvoreni sustavi, u kojima je i za banalne popravke potreban pristup tvorničkom softveru i autorizacijskim kodovima. Bez toga, mnogi dijelovi nakon ugradnje jednostavno ne funkcioniraju, što vlasnike prisiljava na odlazak u ovlaštene servise.
Pod pritiskom regulatora i tržišta, čak i tradicionalno zatvoreniji proizvođači počinju mijenjati pristup. Mercedes-Benz je, primjerice, najavio konstrukcijske promjene koje bi trebale pojednostaviti popravke pojedinih komponenti. Jedan od konkretnih poteza je planirano korištenje vijaka umjesto trajnih ljepila pri sklapanju određenih dijelova poput prednjih svjetala. Takvo rješenje omogućuje zamjenu oštećenog segmenta umjesto cijelog sklopa, što smanjuje troškove popravka i količinu otpada.
Važno je naglasiti da takve odluke nisu rezultat iznenadnog zaokreta proizvođača prema većoj servisnoj otvorenosti, već prije svega posljedica novih europskih regulativa koje traže bolju mogućnost popravka, ponovne uporabe i recikliranja komponenti. Taj bi se trend uskoro mogao proširiti i na druge komponente, uključujući dodirne zaslone i multimedijske sustave. Ako regulativa nastavi ići u smjeru veće "popravljivosti", proizvođači će morati omogućiti lakšu zamjenu pojedinih dijelova bez potrebe za skupim kompletnim modulima. To bi dugoročno moglo smanjiti troškove održavanja vozila i produljiti njihov životni vijek, ali za sada je situacija još uvijek vrlo "nezgodna".
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.